Pravni zastupnik porodica žrtava NATO agresije u predmetu „Murino” Velija Murić uputio je predlog Vladi Crne Gore za sudsku nagodbu sa oštećenima. Predlog je upućen početkom juna, ali odgovor još nije stigao. Pošto je praksa da iz Vlade odmah odgovaraju na ovakve zahtjeve, jasno je da država nije zainteresovana za dogovor, to jest da ne žele da daju naknadu žrtvama bombardovanja u Murinu.
Advokat Murić je ocijenio da je dosadašnjim odlukama nadležnih u predmetu „Murino” jasno da su porodice žrtava pravno obespravljene.
– Niko i ničnim ne može osporiti istinu da su šest civila u prvoj polovini 1999. godine žrtve NATO akcija i to bez trunke svoje krivice. Isto tako, niko ne može ustvrditi, posebno ne prema vojnim i pravnim pravilima, da to nije svojevrsni zločin i da su usmrćeni klasične civilne žrtve rata. Ako je to tako, a zaista jeste, nameće se razložno pitanje i još razložnija primjedba crnogorskom pravosuđu, koje nije znalo ili neće da zna da zločini ovoga tipa ne zastarijevaju ili, pak, konkretno da se zastarjelost u parničnom postupku mjeri i vezuje za zastarjelost u krivičnom postupku – navodi Murić, dodajući da je ovaj slučaj potvrda da je crnogorsko pravosuđe odavno „zaturilo” povez sa očiju boginje Justicije, a o sudijskoj zakletvi, pravdi i pravičnosti da se i ne govori.
Punomoćnik porodice žrtava kazao je da je predlog Vladi uputio kako bi odgovorne naveo na pravi put, da učine gest koji bi bio svojevrstan odgovor na sva otvorena pitanja koja se vezuju za murinske NATO žrtve.
– Mada je zahtjev intoniran i smješten u vrijeme kada je Alijansa opet iznad Murine, ali ovoga puta aktuelna ne sa željeznim pticama, već radi prepariranja kolektivne svijesti za „da” ili „ne”, očekujući odluku po tom zahtjevu, sve sam više bliži uvjerenju da je za Vladu slučaj murinskih žrtava prepričana priča. Bez svake sumnje, odsustvo osjećaja o objektivnoj krivici i moralnoj obavezi države duboko vrijeđa zaljubljenike u pravdu i pravičnost, a posebno i onako nezarasle patnje i bolne rane porodica žrtava zločina. Nakon svega pitam se šta nagoni Vladu da zbog pogrešnih optužbi, brojnim neopravdano hapšenima, nebaždareno plaća stotine i stotine hiljada eura, zbog čega niko u ovoj zemlji nije odgovarao, a da na drugoj strani nemušto ćuti o podnijetom zahtjevu i potrebi obeštećenja murinskih žrtava. Jasnog odgovora ili bilo kakvog odgovora još uvijek nema – dodaje Murić.
Advokat je osudio i to što za propuste kako u ovom, tako i u drugim slučajevima ratnih zločina nije bilo odgovornih.
– Da li je uzrok svega kakvo instruisano sudstvo ili je riječ o nekom „svjesnom” neznanju, da ne kažem o zloj namjeri, sasvim je svejedno, ali je potpuno izvjesno da u ovako drastičnim slučajevima, koji bez svake sumnje ulaze u sve relevantne državno-političke i strateške izvještaje, što krče put namjeri ka evropskim integracijama, da sve to i baš tako ne bi smjelo da se događa. No, kao što i biva, odgovornih za „nepravo” nema, a žrtve iscrpljene zločinima i nemaštinom, koja ih i onako prati i pritiska, bez svakog vida potpore završavaju na nivou domaće sudske „pravde” – a o onoj drugoj, ljudskoj i pravdi čovjeka možda će suditi neko drugo vrijeme – kaže Murić.
U NATO bombardovanju Murina 30. aprila 1999. godine poginuli su Manojlo Komatina, Miroslav Knežević (13), Milka Kočanović (69), Vukić Vuletić (40), Julija Brudar (10) i Olivera Maksimović (13). Tom prilikom su ranjeni Korina Milović iz Murina, Svetlana Zečević iz Andrijevice, Željko Bjelanović iz Velike, Darko Mijović iz Podgorice, Mirko Šoškić iz Ulotine, Slavko Mirković iz Gračanice, Vasko Čejović iz Berana i Danilo Jokić iz Velike.
Vrhovni sud nedavno je naložio porodici Komatina iz Murina, čiji je član stradao tokom NATO bombardovanja, da državi vrati 69.000 eura, koliko im je isplaćeno na ime nematerijalne štete. Od porodice Komatina traženo je da plati i troškove parničnog postupka u iznosu od 4.851 euro. Murić je uložio prigovor na takvu odluku suda.M.V.P.
Oštećeni se „kasno” obraćaju sudu
Advokat Murić je naveo i da nepravdu crnogorskih pravosudnih organa predstavlja i slučaj Alji Bećiraja iz Vrela, koji je u ratnoj 1999. godini postao svojevrsna žrtva.
– On i stari Sadik Ramćaj iz istoga mjesta sedam dana su držani vezani za stablo u mjestu Police kod Rožaja. Sadik je podlegao torturi, a njegovo tijelo nikada nije predato porodici. Crnogorsko pravosuđe, a išlo se do najviše pravne instance, praktično je ignorisalo zahtjeve porodice za naknadu štete. Alji je sticajem okolnosti preživio, tražio je i on crnogorsku sudsku pravdu. Nažalost, kao po nekom utabanom šnitu, iako je bio civilna žrtva rata, prema stavu iz nedavne presude Višeg suda u Podgorici, i on je navodno zakasnio da se obrati sudu. Kažu, trebao je to da uradi u vremenu od tri godine po izvršenom zločinu. Ako takvi zločini i po međunarodnim i domaćim pravnim standardima ne zastarijevaju, stavovi crnogorskih sudova, u najblažem, ozbiljno zabrinjavaju – objasnio je Murić.